Jedan od najpoznatijih francuskojezičnih libretista i tekstopisaca. 1969. godine, nakon što je video mjuzikl "Hair" na Brodveju, Plamondon je shvatio da je njegovo zvanje muzičko pozorište. U saradnji sa francuskim kompozitorom Bergé 1978. godine, Luc Plamondon je izdao svoj prvi mjuzikl "Starmania," koji mu je doneo četiri “Feliks” nagrade. Rad na predstavi "Sand et les romantiques" imao je poseban značaj: upravo tokom njenog stvaranja nastao je kreativni duo Luc Plamondon i Riccardo Cocciante, koji je 1998. godine oduševio Francusku, a zatim i ceo svet, mjuziklom "Notre Dame de Paris." Luc Plamondon je nastavio da piše tekstove.

U mladosti, Riccardo Cocciante se zainteresovao za operu i klasičnu muziku. Ubrzo, Riccardo je predvodio svoju grupu "The Nations", a u slobodno vreme počeo je samostalno da uči sviranje klavira. Nakon nekoliko godina eksperimenata, Cocciante je počeo rad na svom prvom solo albumu, koji je snimljen 1972. godine u Italiji, a 1994. godine izdao je album "Greatest Hits" — zbirku više od dvadeset godina rada. Album "Instant present", izdat 1995. godine, bio je kreacija Cocciante i Plamondon-a. Vrhunac njihove saradnje je nesumnjivo mjuzikl po romanu Victor-a Hugo "Notre Dame de Paris".

U mladosti, Riccardo Cocciante se zainteresovao za operu i klasičnu muziku. Ubrzo, Riccardo je predvodio svoju grupu "The Nations", a u slobodno vreme počeo je samostalno da uči sviranje klavira. Nakon nekoliko godina eksperimenata, Cocciante je počeo rad na svom prvom solo albumu, koji je snimljen 1972. godine u Italiji, a 1994. godine izdao je album "Greatest Hits" — zbirku više od dvadeset godina rada. Album "Instant present", izdat 1995. godine, bio je kreacija Cocciante i Plamondon-a. Vrhunac njihove saradnje je nesumnjivo mjuzikl po romanu Victor-a Hugo "Notre Dame de Paris".

Već poznat kao plesač i klizač u Amsterdamu, Martino Muller je savladao profesiju koreografa. Njegov prvi uspeh u ovoj oblasti bilo je saradnja sa Baletom Karlsrue u Nemačkoj. Muler je kreirao koreografiju na prestižnim scenama kao što su Balet Opere Liona, Berlinska Opera, Nacionalni Balet Hrvatske, Štutgartski Balet, i Baleti Geteborga, Bazela i Berna, Teatar u Lucernu, i Opera Izraela. "Notre Dame de Paris" je prvo koreografsko stvaranje Muller-a u mjuziklu, što je rezultiralo kanadskom nagradom za najbolju koreografiju za mjuzikl.

Diplomirao na Lionskoj i Strazburškoj školi lepih umetnosti. Kreator brojnih scenografija u operskim kućama u Francuskoj i van nje. Na primer, za produkcije kao što su "San letnje noći", "Dijalozi karmelićanki", "Dete i čarolija", "Trojanci", "Benvenuto Čelini". Među njegovim radovima u Državnoj operi Lozane su "Didona i Enej", "Priča o vojniku", "Verter". U švajcarskom teatru Mezjer – "Papska krunidba", "Jevgenije Onjegin" i "Čarobna frula". Produkcija "Dibbuk" u Nacionalnom teatru Belgije. "Ifigenija na Tauridi" u Nacionalnoj Operi Velsa i Frankfurta. "Serajlija" i "Jenufa" u Tel Avivu.

Već trideset godina Alain Lortie je zaljubljen u svoju profesiju. Svoju karijeru je započeo saradnjom sa poznatim i raznovrsnim kanadskim umetnicima, među kojima su Michèle Lemieux, Marie Chouinard i Édouard Lock. Pored toga, kreira svetlosne partiture za pevače iz Kvebeka i Evrope, uključujući Jean-Pierre Ferland, Diane Dufresne, Robert Charlebois, Peter Brian Gabriel, Francis Cabrel i Eros Ramazzotti. Mnogo puta je Alain bio proglašen za "Kreatora svetlosne partiture godine". Dobio je nagradu "Zlatna maska" za svetlosnu partituru za predstavu "Mrtve duše" i prestižnu nagradu "Dora Mavor Mur" u Torontu za osvetljenje predstave "Car Edip".