24. i 25. januara 2026. godine na sceni Sava Centra srpskoj publici biće predstavljen originalni francuski mjuzikl "Don Žuan" sa srpskim titlovima.
Muziku i libreto za Don Žuana napisao je 2003. godine francuski kompozitor Feliks Grej. Prema rečima autora, nije imao cilj da radnju prenese u savremeni kontekst, već ju je postavio van vremena.Don Žuan obiluje scenskim dvobojima i specijalnim efektima koji naglašavaju fantastičnu dimenziju događaja. Poseban ukras predstavi daje koreografija inspirisana španskim plesovima, pre svega flamenkom. Mjuzikl je postigao ogroman uspeh u Francuskoj i Južnoj Koreji, dok je u Kanadi doživeo pravi trijumf. Žil Majo je nagrađen priznanjem za najboljeg reditelja.Mjuzikl su producirali Šarl i Nikola Talar, jedni od najvećih nezavisnih muzičkih producenata. Predstava je oborila sve rekorde u prodaji albuma i ulaznica.
Godine 1616. španski dramaturg Tirso de Molina u drami Seviljski zavodnik ili Kameni gost prvi put je stvorio lik Don Huana (u delu poznatog kao Don Huan Tenorio). Nakon toga, mnogi pisci i kompozitori, uključujući Molijera i Mocarta, inspirisani ovom dramom, značajno su doprineli razvoju mita o prepredenom zavodniku. S druge strane, Feliks Grej zamislio je Don Žuana na potpuno drugačiji način…
купить билетыGodine 1616. španski dramaturg Tirso de Molina u drami Seviljski zavodnik ili Kameni gost prvi put je stvorio lik Don Huana (u delu poznatog kao Don Huan Tenorio). Nakon toga, mnogi pisci i kompozitori, uključujući Molijera i Mocarta, inspirisani ovom dramom, značajno su doprineli razvoju mita o prepredenom zavodniku. S druge strane, Feliks Grej zamislio je Don Žuana na potpuno drugačiji način…
Kompozitor i autor libretaJoš kao tinejdžer, Feliks Grej je počeo da piše pesme, svirajući melodije na gitari. Strast prema muzici dovela ga je 1988. godine na vrh top-liste “Top-50”, a njegova pesma La Gitane postigla je ogroman uspeh.
Međutim, tokom promocije pesme, Feliks je otkrio da ima snažan strah od reflektora i publike, što mu nije dozvoljavalo da nastupa na sceni. Ipak, to ga nije sprečilo da izda drugi singl - Te revoir à Madrid, koji je publika toplo prihvatila.Grej ne traži slavu i pažnju – njegov glavni cilj je stvaranje i pevanje. Godine 1991. Feliks je napisao veoma ličnu pesmu pod nazivom za sve devojke i predložio svom prijatelju Didjeu Barbelivjenu da je otpevaju u duetu.
Samo nekoliko dana nakon studijskog snimanja, kompozicija je zauzela vrh muzičkih top-lista. U tom periodu Grej je objavio i dva druga singla - Time to Time i Vado Via, zahvaljujući kojima je njegov album prodat u milionskom izdanju.Godine 1996. dobija Zlatnu ploču za album Félix Grey. Već sledeće godine dolazi do važnog susreta sa pevačem Dejvidom Šarveom. Za njega Feliks piše novi album, a singl Should I Live postaje vodeći hit u Francuskoj.
Potom je sarađivao sa svojim prijateljem, pevačem Patrikom Brijelom, na albumu Juste avant, na kojem se nalazi i pesma Au café des délices, jedan od najvažnijih hitova u Brijelovoj karijeri.
Čovek mnogih talenata, Žil Majo je i glumac, i koreograf, i autor, i predavač, i scenograf. Već 40 godina jedan je od vodećih režisera kako u Kanadi, tako i širom sveta. Osim toga, Majo je suosnivač dva pozorišta u Montrealu – „Slobodan prostor“ i „Fabrika S“. Godine 2015. nominovan je za prestižnu nagradu za značajan doprinos kulturnom životu Kvebeka. Sa svojom trupom „Carbon-14“ gostovao je u 30 zemalja i osvojio više od 40 prestižnih nagrada, uključujući priznanja za najbolju scenografiju za predstavu Relsi, najbolji scenski dizajn za Hamlet-mašina, kao i za Mrtve duše, koja je proglašena najboljom predstavom.
U filmskom svetu Majo je poznat po glavnoj ulozi u kultnom filmu Žan-Kloda Lozona Noćni zoološki vrt, prikazanom 1988. godine na Kanskom festivalu. Godine 1995. sam režira film Koža, meso i kosti, koji je osvojio nagradu „Za smelost“ na Međunarodnom festivalu filmova o umetnosti u Montrealu, kao i bronzanu medalju na Filmskom festivalu u Njujorku.
Godine 1998. Žil Majo postaje režiser čuvenog mjuzikla Notre Dame de Paris, čija se premijera održala u Palati kongresa u Parizu. Mjuzikl je doživeo ogroman uspeh, gostovao u petnaest zemalja, okupio više od 10 miliona gledalaca i osvojio nagradu za najbolju predstavu u Kanadi i Italiji.
Godine 2004. Majo postavlja mjuzikl Don Žuan, koji je s velikim uspehom prikazan u Francuskoj, Kanadi i Južnoj Koreji. Za ovu režiju dobio je nagradu za najboljeg režisera.
Konačno, 2007. postaje umetnički direktor predstave Butterfly u Pekingu, dok je godinu dana kasnije kreirao predstavu Zaia za „Cirque du Soleil“ u Makau i Kini.
Šarl Talar je jedan od najistaknutijih nezavisnih muzičkih producenata od 1970-ih godina. Sarađivao je sa poznatim izvođačima kao što su Fransis Kabrjel, Didje Barbelivjen, Serž Lama, Brino Peljtje, Majk Brant, Fransoa Valeri, Žan-Pjer Fransoa, Vladimir Kosma, Kuki Dingler, Fil Barni, Danijel Lavoa, „Lisans IV“, Mišel Tor, Marej Hed i mnogi drugi.
Još 1971. godine Šarl je sa prijateljima osnovao grupu „Pari Sen-Žermen“ i tokom 40 godina ostao njen lider. Od 1996. godine posvetio se produkciji mjuzikla Notre Dame de Paris, koji je doživeo neviđen uspeh kako u Francuskoj, tako i širom sveta.
Godine 2000. pridružio mu se sin Nikola, a zajedno su započeli međunarodnu produkciju. U 2002. produciraju predstavu Luka Plamondona Sindi-Pepeljuga 2002. Godinu dana kasnije postavljaju predstavu Didjea Barbelivjena Deca sunca, koja je s velikim uspehom gostovala širom Francuske.
Zatim slede mjuzikl Feliksa Greja Don Žuan u režiji Žila Majoa, koji je oborio sve rekorde prodaje albuma i ulaznica. Od 2006. Šarl i Nikola Talar bave se produkcijom dečjih muzičkih predstava: Da-Da i prijatelji, Da-Da i poklon iznenađenja, Da-Da i veliki karneval. Ove predstave, koje su stalno punile sale, ponovo su popularizovale velike dečje spektakle.
Godine 2011. produciraju predstavu Princi i princeze prema bajkama Mišela Ocelota, koja je dobila oduševljene kritike i ostvarila veliki uspeh.
Tokom godina Šarl i Nikola Talar organizovali su više od 7.500 predstava za 14 miliona gledalaca širom sveta.
Nikola Talar je od 2000. godine koproducent mjuzikla Notre Dame de Paris, poznatog širom sveta. To nije jedina njegova predstava koja je dobila priznanje. Godine 2002, zajedno sa svojim ocem Šarlom Talarom, producirao je mjuzikl Luka Plamondona Sindi-Pepeljuga 2002.
Godinu dana kasnije usledila je predstava Didjea Barbelivjena Deca sunca, koja je sa velikim uspehom gostovala širom Francuske. Godine 2004. Talar producira mjuzikl Feliksa Greja Don Žuan u režiji Žila Majoa, koji je oborio sve rekorde u prodaji albuma i ulaznica.
Od 2006. godine Nikola i Šarl Talar posvećuju se produkciji dečjih predstava. Da-Da i prijatelji, Da-Da i poklon iznenađenja, Da-Da i veliki karneval, Dora – istraživačica i grad izgubljenih igračaka – ove predstave su obnovile interesovanje za muzičke predstave za najmlađe gledaoce.
Godine 2011. Nikola se prihvata produkcije predstave Princi i princeze prema bajkama Mišela Ocelota, koja je postigla ogromnu popularnost i dobila pohvale kritičara.
Danas se Nikola Talar s pravom smatra jednim od vodećih mladih producenata u Francuskoj. I dalje se bavi produkcijom muzičkih predstava za decu i odrasle
Anhel Rohas i Karlos Rodriges su prinčevi flamenka. Mjuzikl Don Žuan nezamisliv je bez strastvenog flamenka. Ovaj izuzetan i očaravajući ples inspirisao je talentovane koreografe Anhela Rohasa i Karlosa Rodrigesa na stvaranje strastvenih i emotivnih baletnih scena. Ljubav prema plesu negovali su od najranijeg detinjstva.
„Ples je oduvek bio moja strast, koliko god da se sećam,” kaže Anhel. „Jedna od sestara me je upoznala s plesom u veoma ranom uzrastu, i od tada sam se zaljubio u taj svet,” dodaje Karlos.
Obojica braće rano su počela da se bave flamenkom. Inspirisani karijerom Nurijeva i Barišnjikova, kao i Karlosa i Antonija Gadesa — legendarnih plesača flamenka, prvo su se obrazovali u klasičnom baletu, zatim savremenom plesu. Naravno, flamenko je ostao njihova glavna umetnička ljubav.
Vrlo brzo ples postaje njihova profesija: Karlos je prvi put nastupio na sceni sa 13 godina, a Anhel sa 16. Samo nekoliko godina kasnije, osnovali su svoju kompaniju „Novi španski balet.”
„Pre dve decenije,” priseća se Anhel, „osnovali smo ‘NIB’ jer smo želeli da radimo s plesačima mlađe generacije, spajajući naše iskustvo i viziju plesa. Stvorili smo svoj jedinstveni stil, nastao mešanjem različitih žanrova – klasičnog i savremenog. Oni dodatno ističu lepotu flamenka, koji je kamen temeljac našeg stvaralaštva.”
Žan Marko Skjareti rođen je u Parmi (Italija) 1986. godine. Od ranog detinjstva bio je zaljubljen u pevanje, dramu i muziku, a posebno mu je bila bliska klasika – Verdi, Pučini i Mocart. Sa 15 godina prvi put je video mjuzikle Rikarda Kočantea "Notr Dam de Pari" i Endrua Lojda Webbera "Fantom iz opere". To je bila ljubav sa prvog pogleda.Sa 18 godina igra Merkucija u mjuziklu "Romeo i Džulijeta", sa kojim je gostovao širom Italije. Sa 2013 godine izabran je za ulogu Tarzana u istoimenom mjuziklu na muziku Fila Kolinsa, u kojem nastupa tri godine.Zatim se seli u London, gde u mjuziklu "Evita" (kompozitori Webber, Kenrajt i Tomson) tumači lik Če. Predstava je gostovala u Velikoj Britaniji i Nemačkoj.Sa 2017 godine pozvan je kao počasni gost na koncert "Magija mjuzikla" u Londonskom Albert Holu. Sledeće godine tamo tumači ulogu Bernarda u "Priči sa zapadne strane".Od leta 2019. godine Žan Marko igra ulogu Feba u međunarodnoj turneji mjuzikla "Notr Dam de Pari". U proleću 2020 godine postaje glavni protagonista mjuzikla "Don Žuan" (kompozitor Feliks Grej, reditelj Žil Majo).
Muzike, pozorišnoj umetnosti i plesu Alize je naučila u Konzervatoriji grada Masi. Nakon završetka srednje škole nastavila je studije dramske umetnosti u klasi profesora Rajmonda Akuavive, a paralelno je pohađala časove lirskog pevanja u Konzervatorijumu 5-okruga Pariza.
Sa 2014 godine dobija svoju prvu ulogu u mjuziklu «Magareća koža» na sceni pozorišta «De la Madlen», zatim nastavlja karijeru u muzičkoj predstavi «Džonas» i radi na šou programu "Ostrvo s blagom". Sa 2015 godine glumi u mjuziklu "Bal vampira" u produkciji Romana Polanskog u pozorištu «Mogador», kao i u predstavi "Neverovatno putovanje Žila Verna", gde savladava tehniku lutkarstva. Sa 2016 godine debituje kao Fleur-de-Lys u čuvenom mjuziklu «Notr Dam de Pari» u pariškoj Palati kongresa, a zatim i u londonskom pozorištu «Koloseum».
Dve godine kasnije vraća se u Mogador kako bi ostvarila svoj dečački san – da igra Sandi u mjuziklu «Briljantin». U 2018 godini debituje na filmu glumeći u dva uspešna dugometražna filma – «Buka Stefana Kazađjana» i «Plavokosa stvorenja» Makima Matraja i Aleksija Valtera. Istovremeno igra u fantastičnim serijama za kanale TF1 i Frans 3.
Cette joyeuse artiste baigne dans le théâtre, le chant et la danse depuis son plus jeune âge. Elle rentre au Cours Florent à Paris pour trois ans et ressort diplômée en théâtre et en comédie musicale.Dans sa dernière année d’école, elle crée sa troupe et ses premiers spectacles avec l’aide de la plume de son ami Didier Biosca. En parallèle, elle enchaine les rôles dans des pièces de théâtres comme « La double inconstance » de Phillipe Calvario, dans de nombreux spectacles et show musicaux également.Elle se retrouve propulsée dans des orchestres de variétés, dans des groupes événementiels internationaux, « Goldsingers », « White Cats » et chante dans de nombreux lieux et événements à Saint-Tropez, Courchevel etc…Ayant la chance de voyager dans le monde entier, c’est une artiste complète et complètement investie qui rejoint le spectacle Don Juan en 2024.
Diplômée du Collège Lionel-Groulx en interprétation vocale, puis de l’UQAM en chant populaire, Roxane fait partie du paysage télévisuel depuis plus de 10 ans entre autres à titre de choriste dans la populaire émission En direct de l’univers à Radio-Canada. On a pu aussi voir Roxane à Paris et à Montréal dans la comédie musicale Shéhérazade. Sur scène, elle collabore avec de nombreux artistes, dont Stéphan Côté, Émile Proulx-Cloutier, Brigitte Boisjoli et est choriste sur de nombreux spectacles d’envergure, dont ComediHa! et la Fête nationale sur les Plaines. Nous pouvons aussi entendre sa voix sur les ondes de plusieurs radios. Elle fait également partie du groupe vocal Les Bouches Bées, dont les deux premiers albums ont été en nomination au gala de l’ADISQ dans la catégorie Album de l’année country. Elle est de la toute dernière production de PPS danse, Perles, et sort, ces jours-ci, son premier album solo en carrière Chansons oubliées sous l’étiquette Spectra Musique.
JUAN SAN JUAN est né dans le quartier populaire de San Juan Aznalfarache à Séville, il y a 21 ans, le 20 août 1989.A seulement vingt ans, Juan a collaboré avec le grand chanteur JUAN PEÑA « EL LEBRIJANO » et avec le pianiste DORANTES, en interprétant les chœurs et le chant Flamand.Il a également fait une collaboration avec le rappeur sévillan HAZE, qui le porte lors de sa tournée de concerts, le présentant comme la nouvelle « pop star ».Juan s'est produit lors d'innombrables fêtes privées pour des artistes aussi connus tels que EL BARRIO ou ALEJANDRO SANZ.En 2019, il y aura un événement qui changera le destin du chanteur, il arrive deuxième dans l'émission bien connue Got Talent (version espagnole), en chantant sa version de « Vida Loca », que même son auteur, le maestro, a félicitée en privé « Pancho Céspedes ».À partir de ce moment, il a fait une tournée en Espagne avec plus de 100 concerts Annuels.
Dominique Hudson
— Oduvek sam bio fasciniran karakterom Don Žuana. Zavodnik i buntovnik koji se ničega i nikoga ne plaši. Ideja da ga pretvorim u muzičkog junaka bila je u mojoj glavi godinama, ali inspiracija dugo nije dolazila.
— Ovo je veoma slobodna adaptacija. Radnja počinje na isti način kao kod klasika, ali se razlikuje od Molijerovog teksta. Za kreiranje ovog mjuzikla koristio sam i Mocartovu dramu Seviljski osvetnik i Gost iz kamena Tirsa de Moline, španskog autora iz XVII veka, koji je i stvorio lik Don Žuana.
— U našoj priči prikazujemo novo lice Don Žuana, možda osetljivije nego što su ga predstavljali drugi autori. Iako je osvajač ženskih srca, on je ipak ranjiv…
— Nije mi bila namera da radnju prenesem u savremeni kontekst. U tom slučaju morao bih da izbacim kostime i dvoboje mačevima, koji više ne odgovaraju današnjem mentalitetu. Zato sam odlučio da radnju smestim van vremena.
— U ovom mjuziklu ima dosta dvoboja koje su osmislili koreografi. Tome su, naravno, dodati i specijalni efekti koji naglašavaju fantastičnu i natprirodnu dimenziju događaja.
— Koreografija je španska, sa mnogo elemenata flamenka. Plesači nose svu gracioznost tog umetničkog izraza u svojoj duši i svakim pokretom na sceni.